Nije uspjela pronaći posao pa se posvetila uzgoju alpskih koza

Dvadesetrogodišnja Krstina Bojić iz sela Tomašica, nadomak Prijedora, nakon završenog Poljoprivrednog fakulteta oformila stado alpskih koza. Na porodičnom imanju primjenjuje u praksi sve što je naučila tokom studija
Krstina Bojić sa svojim kozama

Krstina Bojić (23) jedna je od rijetkih djevojaka koje su odlučile ne napuštati rodni kraj i selo, nego se odvažila da znanje koje je stekla na Poljoprivrednom fakultetu, gdje je stekla zvanje diplomiranog inženjera poljoprivrede primjeni na porodičnom imanju.

Kupila je jednu kozu, a sada ima stado od 18 alpskih koza. Proizvodi sir i surutku, a prodaje i kozije mlijeko.

U razgovoru za Anadolu Agency (AA) kaže da je velika potražnja za ovim proizvodima, te da se nada da će već idućeg ljeta njeno stado brojati oko 40 koza.

Završila je smijer animalna proizvodnja, a kaže da je na drugoj godini studija imala predmet ovčarstvo i kozarstvo. Bila je veoma zainteresovana ua ovu oblast, pa je stoga već tada odlučila da kupi jednu alpsku kozu i započne uzgoj.

-Trenutno ih imam 18, uveliko radim na proširenju farme, jer želim da to bude ozbiljna farma sa mnogo većim kapacitetima, a time će se povećati prodaja, prerada i proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda. Uzgajam alpske koze jer mi se ta rasa najviše dopala. Ima posebne karakteristike, otpornija je i mliječnija, a i dosta su živahnog temperamenta. Nakon prve, uzela sam još dvije i od tog početnog mini stada evo sad ih imam 18 – kaže Krstina.

Krstina pojašnjava da sve ženke ostavlja za priplod, dok muške jariće prodaje. Kad je proširila stado počela je dobijati i veće količine mlijeka.

-U početku sam mlijeko dijelila komšijama i prijateljima, a onda sam počela istraživati i prikupljati recepture za pravljenje raznih sireva. Uporno sam vježbala i sada prodajem sir za kojeg svi kažu daje izvrstan. Ljudi su to prepoznali kao zdrav i kvalitetan proizvod, pa zato i jesu malo skuplji od kravljih proizvoda – navodi Krstina.

Krstina živi sa ocem, koji joj je pomogao kupiti prvu kozu, a pomogne joj i oko radova u štali. Ipak, kaže da se raduje što je krenula u ovaj posao, te ističe da alpske koze nisu teške za uzgoj.

-Prije svega su im potrebni ljubav i pažnja. Ja na to tako gledam. Dobra higijena u prostoriji gdje borave i dobra ispaša. Na hranu obraćam puno pažnje, ona mora biti prirodna, jer koncetrat ne preferiram, a dnevno im dajem smješu žitarica dnevno po 100 grama po kozi. Inače, 99 posto udjela je prirodna ispaša tokom čitavog perioda vegetacije, odnosno od proljeća do zime, a zimi se hrane sijenom, koje mi proizvedemo na našim njivama. Koze su inače jako vesele, a ako im pružite najbolje biće i zdrave i mliječne – kaže Krstina.

Krstina je jedna od rijetkih koja svoju budućnost, poput mnogih njenih vršnjaka ne vidi u inostranstvu.

-Za sada sebe vidim jedino ovdje. Kada farmu proširim, tada očekujem i neke ozbiljnije prihode, jer ovdje se može od toga i živjeti i opstati. Ako se trudite i ako ste uporni, možete zaraditi pristojnu platu. Sa voljom i ljubavlju se sve može, jer je bitno da to što radite i volite. Prednost je kada imate svoju zemlju, a sela su nam nažalost sve više prazna i zapuštena, stari umiru, mladi odlaze, pa je meni dodatno i to bio motiv da ostanem i na neki način da doprinesem i zdravijem životu mojih sugrađana – ističe Krstina.

Premda je tražila posao u struci u brojnim preduzećima i ustanovama Krstina ga nije našla. Stoga je odlučila da započne sama posao i pokaže i sebi i drugima da je sve moguće kad se voli i želi i kad se pred sebe postavi pravi cilj.

Napominje da se alpske koze brzo razmožavaju jer u prosjeku ojari po troje, a nekad i četvoro jarića. U uzrastu od godinu dana koza se jari, tada nastaje laktacija i od nje se dobija i mlijeko.

Jare se jednom godišnje i to u proljeće, a od jedne koze dobije u prosjeku oko 2,5 litre mlijeka dnevno, jer je stado još uvijek mlado.

Izvor:
Anadolija